"Pitanje koje je za čovjeka presudno glasi: da li je on povezan sa nečim beskonačnim ili nije? Jedino kada znamo da je ono što nam doista nešto znači važno, možemo izbjeći vezanje svog interesa za beznačajnosti i za bilo koji cilj koji nema stvarnu vrijednost. Tako, recimo, zahtjevamo od svijeta da nam oda priznanja za svojstva koja smatramo svojim vlastitim: za naš talent ili ljepotu. Ukoliko više pažnje pridaje lažnim svojstvima, a ima manje osjećanja za ono što je suštinsko, čovjek je utoliko manje zadovoljan svojim životom. Osjeća se ograničenim zato što je suzio svoje ciljeve i kao posljedica takvog stanja javljaju se zavist i ljubomora. Ako shvatimo i osjetimo da ovdje i u ovom životu već imamo vezu sa beskonačnim, naše želje i stavovi se mijenjaju. Mi nešto vrijedimo samo zbog biti koju utjelovljujemo a naš život je promašen ukoliko je ne utjelovljujemo. U našim odnosima sa drugim ljudima također je ključno pitanje da li je u tom odnosu izražen element beskonačnosti.

Osjećanje za vječnost može se, međutim, dosegnuti jedino ako imamo u vidu ono najviše moguće. Najveće ograničenje za čovjeka predstavlja ono što je on po sebi; to se ogleda u stavu: «Ja sam jedino to!» Samo svijest o našoj skučenoj zatvorenosti u sebe tvori vezu sa neograničenošću nesvjesnog. S tim uvjerenjem, sebe istovremeno doživljavamo kao ograničene i vječne, kao jedno i drugo. Svijest da naša izuzetnost čini našu posebnost – to jest, da smo krajnje ograničeni – također nam daje moć za stjecanje svijesti o beskonačnom. Ali samo tada!

U dobu koje je isključivo usmjereno na širenje životnog prostora i povećanje racionalnog znanja po svaku cijenu, najveći zahtjev koji se pred nas postavlja jest da utječemo na čovjeka da postane svjestan svoje jedinstvenosti i svoje ograničenosti. Jedinstvenost i ograničenost jesu sinonimi. Bez njih uopće nije moguće uoćavanje neograničenog – i, shodno tome, ni bilo kakvo stjecanje svijesti – već jedno varljivo poistovjećenje sa njom, što prerasta u zasljepljenost širih razmjera i pohlepu za političkom moći.

Naše doba je sve naglaske stavilo na ovdje i sada, i na taj način prouzrokovalo demonizaciju čovjeka i njegovog svijeta. Pojava diktatora i sve bijede koju su nam oni donijeli potječe od činjenice da je čovjeku otkinuta veza sa transcedentalnim zahvaljujući kratkovidnosti superintelektualaca. Kao i oni, i čovjek je postao žrtva nesvjesnosti. Ali, čovjekov zadatak je upravo suprotan: on treba postati svjestan sadržaja koji naviru iz nesvjesnog. On također ne bi trebao ostati nesvjestan, niti ostati izjednačen sa nesvjesnim elementima svoga bića, mimoilazeći na taj način svoju sudbinu, čiji se cilj sastoji u sve većem širenju svijesti. Koliko mogu primjetiti, jedini cilj ljudskog postojanja jest da užeže svjetiljku u tami pukog postojanja."

Carl G. Jung - Sjećanja, snovi, razmišljanja